Dok skandinavski đaci “razbijaju” engleski jezik, naši ga jedva natucaju. Zašto?

Dok skandinavski đaci “razbijaju” engleski jezik, naši ga jedva natucaju. Zašto?

Skandinavci ne samo da tečno govore engleski jezik, već skoro da nemaju strani akcenat dok ga govore. Naši đaci ga uče od prvog razreda osnovne škole, a često ga i u vrtiću imaju kao fakultativne kurseve i školice jezika. Posle 12 godina učenja, oni koji imaju peticu govore ga solidno, ali ne tako dobro kao njihovi skandinavski vršnjaci. Oni sa četvorkom se već malo slabije snalaze, a oni sa trojkom valjda neće ostati gladni i žedni kad negde otputuju. O dvojkama neću, jer je bar polovina njih za čistu jedinicu.

SLIČNOSTI IZMEĐU SRBIJE I SKANDINAVSKIH ZEMALjA

Osnovna sličnost je u tome što se i njihovi jezici, baš kao i naš, govore na relativno malom prostoru, što znači da su maternji jezici tek za nekoliko miliona ljudi.Druga važna sličnost je dostupnost engleskog jezika, koja je danas pre svega uslovljena dostupnošću interneta. I našem đaku su dostupne serije i filmovi bez prevoda, ili, što je još bolje, uz mogućnost dodavanja titla na engleskom jeziku. Većina najpopularnijih video igara je na engleskom jeziku. Većina popularne muzike, takođe. I sve je dostupno i jednima i drugima. Uz to postoji mnoštvo sajtova za učenje engleskog jezika, kao i video materijala na jutjubu.Treća je činjenica da se ni kod nas ne nadsinhronizuju filmovi, serije i dokumentarni programi na engleskom jeziku, već se titluju, baš kao i u skandinavskim zemljama.Ako i postoji četvrta sličnost, ja je se ne mogu setiti.
RAZLIKE
Razlike su već brojnije.

  • Skandinavski jezici su mnogo sličniji engleskom, nego srpski jezik. Pripadaju velikoj grupi germanskih jezika. Imaju istu rečeničnu strukturu subjekat – predikat – objekat. Švedski i engleski, na primer, imaju 1588 zajedničkih reči. To je veoma ozbiljan fond i ogromna olakšica. Istina, imaju i veći problem sa tzv. false friends, odnosno rečima koje isto izgovaraju, a različito znače. Na primer,  glass je na engleskom staklo ili čaša, a na švedskom sladoled. Imamo ih i mi, ali u manjoj meri (traffic je na engleskom saobraćaj, i nema veze sa trafikom). 
  • Izloženost jeziku je značajno drugačija, iako je dostupnost skoro ista. Skandinavci su okrenuti pop-kulturi sa engleskog govornog područja, dok naši đaci poslednjih godina prednost daju našoj folk “kulturi”. Ne ulazim u kvalitet nijedne od njih, već samo konstatujem. Takođe kod nas postoji ogromna ekspanzija serijskog programa na turskom, španskom i portugalskom jeziku.
  • Crtani filmovi su kod nas nadsinhronizovani, dok kod njih nisu. Kod nas jesu da bi deca mogla sama da ih prate. Kod njih nisu, pa deca neprimetno usvajaju jezik u uzrastu u kome se on ne uči svesno. To je, inače, optimalni uzrast za izgovor, jer deca tada imitiraju, ne mora niko da im objasni šta treba da rade sa govornim aparatom da bi proizveli određeni glas stranog jezika. Zbog toga njihova deca u školu polaze sa već postojećim znanjem engleskog u nekoj meri.
  • U skandinavskim zemljama engleski jezik ima toliki primat u odnosu na druge strane jezike, da se drugi skoro i ne uče. Opet, ne sudim da li je to dobro, već samo konstatujem.

A onda dolazimo do ključnih razlika.

  • Engleski jezik ima status ključnog predmeta, rame uz rame s maternjim jezikom i matematikom.
  • MOTIVACIJA je neuporedivo veća kod njih. Zahvaljujući životnom standardu, ali i neuporedivo većoj fluktuaciji radne snage, oni mnogo više putuju i mnogo su spremniji da rade u većem broju zemalja, u multinacionalnim kompanijama. To znači da odrastaju uz svest o tome da će mnogi od njih radni vek provesti govoreći engleski jezik, bar koliko i maternji. Nisam slučajno motivaciju napisala velikim boldiranim slovima. Motiv pokreće čoveka, u kom god uzrastu da je. Naši đaci nemaju tu vrstu motivacije, ne možemo je veštački stvoriti, tako da je normalno da engleski jezik uče kao i biologiju ili geografiju – za ocenu.

NAJVAŽNIJE RAZLIKE
Neko možda ne bi ovo smatrao najvažnijom razlikom, ali je ja smatram, jer predajem engleski jezik, znam u kakvim se uslovima predaje, na koji način, uz pomoć kojih sredstava, po kakvom propisanom gradivu i na koji način raspoređenom po razredima. Postoji više metoda u nastavi stranih jezika i neke se razlikuju od onih koje su nabrojane na omotnici obrasca za globalne i operativne planove. To je valjda normalno, mada nam često predstavlja problem kada to treba da objasnimo stručnoj službi ili eksternim evaluatorima. Navešću neke od najčešćih metoda koje koristimo u nastavi engleskog jezika: Grammar-translation method, Audio-lingual method, Direct method, Communicative method, Reading approach, ili neki egzotičniji poput Silent method, Total physical response approach. Najčešći pristupi u nastavi engleskog jezika jesu strukturalno lingvistički, kognitivni, afektivno interpersonalni i funkcionalno komunikativni. Udavih malo stručnom terminologijom, koja ne zanima svakog čitaoca, ali možda će nekome nešto značiti. Da krenemo od pretpostavke da dobar nastavnik engleskog kombinuje sve od navedenog, ili da budemo realni? Da proste kolege, ali meni se čini da se većina nas (tu i sebe ubrajam) drži starog proverenog PPP – Presentation, Practice, Production (prezentacija, vežba, produkcija ili samostalno korišćenje onoga što je u fokusu). Pri tom se najčešće držimo dedukcije, gde đacima predstavimo pravilo, a ređe indukcije, gde bismo im predstavili problem, pa ih vodili dok sami ne dođu do pravila. Potpuno je nebitno da li sve ovo radimo uz pomoć krede, table, knjige i sveske, ili interaktivne table, IKT-a, PP prezentacija, raznih kartica i čega sve ne. Suštinski je važan pristup, a ostalo su pomoćna sredstva.

*****

Druga mnogo važna stvar jeste to da se kod nas gramatika usložnjava kroz razrede i biva ilustrovana određenim tekstovima, koji se opet bave preporučenim temama i sadržajima. Kad kažem preporučeno, mislim na propisano.

To znači da ću ja sa đacima stići do reči COULD, nakon što obradim modalne glagole, i to glagol CAN i glagolsko vreme PAST SIMPLE TENSE.

Skandinavski nastavnik može COULD upotrebiti na prvom času, jer je izuzetno frekventna reč i koristi se milion puta u svakodnevnom govoru. On procenjuje da je đaku mnogo važnije da što pre savlada rečenice poput Could you tell me the way to…?, Could I have a glass of water, please?, Could you pass the salt, please?, Could I borrow your pencil? nego da zna da je COULD u stvari PAST SIMPLE TENSE modalnog glagola CAN.

E, u tom grmu leži zec!

Ono na šta su oni odavno prešli, jeste FUNKCIONALNI PRISTUP učenju engleskog jezika. U fokusu su jezičke funkcije, a ne gramatička pravila, i još manje učenje tematskih rečnika napamet.

Šta to oni uče od samog početka?

Uče kako da pozdrave sagovornika, da se predstave, da predstave treću osobu; kako se izražava slaganje, kako neslaganje; kako se izražava radost, sumnja, zahtev, prihvatanje ili odbijanje zahteva/poziva; kako se neko prekida, kako se menja tema razgovora, kako se izvinjava, kako prihvata nečije izvinjenje; kako se nešto traži ili nudi, a kako odbija; kako se iskazuju nade, želje, planovi, problemi; kako se daju obećanja, kako izgovori, a kako komplimenti; kako se izražava zahvalnost, i tako dalje, i tako redom.

Reći ćete da se i kod nas to radi. Reći ću vam da se to kod nas radi usput, a da je kod njih to u centru učenja.

Pri tom se kod njih sve to povezuje u celine, uči kroz fraze i nijedna reč ne visi u vazduhu sama za sebe. I tako je od početka. Nema onog – danas učimo boje – pa naučiš deset boja koje dete ponavlja kao papagaj u mlađim razredima osnovne škole.

Insistira se na pravilnom izgovoru, dok se pravilna gramatika usput usvaja.

Čitajući o načinu na koji se u skandinavskim zemljama uči engleski jezik, na nekom blogu sam naišla na komentar jedne Dankinje, koji otkriva većinu tajni:

“The school I went to was heavily favoring pronunciation over grammar. For our tests, we would often do simple exercises such as: listening to an English person speaking, and filling in the blanks, assuring that we understood and heard the words being said. As we got older, we had the same exercises. We had to listen to someone speak, but instead of filling in blanks, we were to tick of a paragraph which was related to what we just heard. There is a minor focus on grammar in 0-9th grade, and pretty much no texts to read. Our English exam consists of an oral exam, and – if you draw it – you get a written exam too (which should, honestly, be obligatory). So the answer is no, not everything is treated equally. The grammar is an outcast, and so is writing. Our mock exam is only on 400 words (we have a written English mock, but no final exam. Nice job, Denmark), and if you go above it, it shows a lack of understanding, and you will be marked down.However, the older you get, the more you use the internet. My friends and I would often play video games, which required us to speak and communicate in English. Many of my current friends enjoy reading in English because you can find free books in English on different iOS apps (paperback books are expensive).   In my school, we didn’t test much in English because my class exceeded very well. Our teacher was quite sloppy, (an amazing person though) but we did test as much as other schools have to. Which was not that much.   When I made it to high school, our English lessons became much more intense. Our first lesson was literally on grammar. Hell, before I started in high school, I didn’t know the English terms for subject compliment, conjunctions, articles, indirect object etc. I didn’t know what an adverbial was because it isn’t used the same way as it is in Danish. I really opened my eyes then, and realized how much I hadn’t been taught about grammar. My primary school (I use primary as another word for ‘first’ because it is the first program you go through) English teacher even told me that my oral exam wouldn’t be about my grammar, but my pronunciation.   Anyways! In high school, we have been through a general linguistics course and are going in depth with the English speaking countries, looking at cultural difference etc. We are also working on poetry (ugh) analyzing, we are reading books and writing a lot of essays. It is worth noting that I do attend the IB, so my English classes are slightly more advanced than the normal high school’s.”

Ukratko, u osnovnoj školi skoro da nije bilo učenja gramatike ili tekstualnih lekcija. Od jezičkih kompetencija insistira se na slušanju i govoru, a naročito na pravilnom izgovoru. Testovi se svode na tzv. listening comprehension, odnosno proveru razumevanja onoga što si čuo.

Tek u srednjoj školi se uči i o jeziku. U osnovnoj se uči samo jezik. To je sjajno! Tek u pubertetu se završava formiranje govornog aparata. Treba iskoristiti vreme pre toga, “prelomiti” jezik, savladati glasove, dikciju, melodiju rečenice.Moji đaci čitaju na engleskom ko da seckaju kupus. Odvajaju reči umesto da u dahu izgovaraju fraze. Zapanje se kad im objasnim čemu služi neodređeni član AN, kad je isti kao i A. Nije im jasno zašto je važno u dahu izgovoriti član i imenicu, kad može da se secka.

I ne, ovo nema nikakve veze sa tim koliko oni imaju para, a koliko mi. Ovo ne zavisi od opremljenosti učionica. Podrazumeva samo dobar ce-de plejer i zvučnike. Naravno, plus je ako imate projektor povezan sa računarom, pa da možete i sa interneta da povučete neki materijal.

Ono što se podrazumeva jeste da što je manje đaka u odeljenju, to ćete više moći sa svakim od njih da provežbate, a opet, čak je i mojim srednjoškolcima zabavno kada horski izgovaramo fraze na “tri-četiri-sad”.
I da zaključim: većinu od gore pobrojanih razlika ne možemo da promenimo. Ne možemo da utičemo na tv program ili na muzički ukus naših đaka.Ono što možemo, jeste da prebcimo fokus na funkcije jezika.
Još bi lepše bilo kad bi nam Zavod napravio takve nastavne programe, pa da se ne dovijamo dok mirimo propisano sa onim što daje bolje rezultate. Naročito treba pretresti gradivo u osnovnoj školi i promeniti pristup. I dalje mislim da najbolji treba da rade sa najmlađim razredima, jer tu se postavlja temelj.
O tome sam već pisala ovde.

12 Responses so far.

  1. Naročito mi se dopala stavka o pop i folk kulturi, što definitivno ima uticaja znate i sami. Takođe neizmerno zahvaljujem sastavljačima programa za 3. i 4. razred, koji su ubacili toliko gramatike, da se i meni vrti u glavi i što određene gramatičke celine uče u 3. razredu iz engleskog, a tek u 4. iz srpskog jezika. Napomenula bih da je interesantna pojava YouTube generacije, klinaca od 2 do 6 godina, koji samostalno usvajaju jezik preko YouTube-a. Toliko nauče reči, da neki od njih komuniciraju prilično dobro na engleskom, dakle nisu samo na nivou poznavanja pojedinačnih reči. Znam dosta takvih slučajeva, čak i jedan gde su skoro 4-godišnjaka vodili kod logopeda, jer nije hteo da priča srpski. Dobro, tu se malo preteralo sa internetom, ali eto ima i takvih slučajeva. Kad mi posle dođu takva deca u odeljenje, zbog velikog broja učenika u odeljenju ne mogu da im posvetim dovoljno pažnje, a i velike su razlike u znanju dece. Ima onih koji ne znaju nijednu reč. Možda bi jedan članak mogao da se bavi istraživanjem ove pojave. Moje dete ima 2 godine i nisam potencirala još da uči engleski, a već zna boje, neka prevozna sredstva i sl. na engleskom. Daleko od toga da je prikovano za mobilni, obožava sve fizičke aktivnosti, ali mu je i mobilni dostupan jedan deo vremena. Tu će sad svako imati svoj stav, to je sad druga tema, ja sam za umerenost u svemu.

  2. Ствар и јесте у томе да се језик не ради тако што се уче речи.
    Треба да се учи комуникација кроз целине, фразе, изразе, краће реченице. Нарочито у том млађем узрасту.
    Каква црна граматика у трећем основне?!

    Детету од две године доступан мобилни?
    Ух, сад сам срећна што моје дете има 20 година, иначе би и по том питању морало да иде мимо света 🙂

  3. Jeste, uzmite bilo koji udžbenik za 3. ili 4. razred, to je strašno. Takav je program. Naravno, ne treba da budemo robovi istom, ali jedan deo mora da se pokrije, ne zato što se ,,mora" već ne možete da ga zaobiđete, a i očekuju kolege u višim razredima da vladaju određenim stvarima kad dođu u 5. razred. Jeste, dostupan je, ali to je stav svakog roditelja pojedinačno. Uostalom, čekam članak za desetak godina, kada budete u ulozi bake, pa ćete nam reći iskustva 🙂 Čitala sam dosta o tome i plašim se da ne bih istrajala u tome da ide mimo sveta 🙂 jer kad tad će doći u kontakt sa tim, a posle to bude preveliki nadražaj i šok za decu, pa umeju tek onda da preteruju. Ovako im i samima posle nekog vremena dosadi. Ovo je jako osetljiva tema, jer ne sme ni da se pretera, dete mora da razvija i jezičke i motorne veštine, tj. sve je to povezano, ali nama uspeva da to sve izbalansiramo 🙂 Nazad na temu, svidelo se to nama ili ne, određeni procenat dece polazi u školu sa bogatim vokabularom i valjalo bi to iskoristiti. Da li su ga gledali umereno ili satima dok mame kuvaju, gledaju tursku seriju ili šta već, u to ne ulazim, život je prekratak. Pritom je internet ostao primarno mesto gde mogu da upijaju engleski jezik. Ja sam ga naučila preko televizije, a sada na televiziji, ako nemaju kablovsku, od toga ni traga, a i ako je imaju dosta crtanih je kao što rekoste sinhronizovano, a dosta kanala i nije za decu. Doduše ni za odrasle.. S nestrpljenjem očekujem sledeći članak 🙂 Svako dobro

  4. Opet se, gle čuda, potpuno slažem sa vama. Da li je, konačno, došlo vreme da pokušamo da pokrenemo inicijativu na lokalno- regionalno- državnom nivou i ozbiljno se pozabavimo ovom temom. Jer, previše smo lančano vezani i to što ja, kao profesor, forsiram komunikativni pristup neće mnogo značiti učeniku kojeg će na sledećem nivou sačekati profesor kojem je osnovna ocena ona na diktatu i gramatičkom testu. Zbog toga je neophodno da iniciramo (ako ne zvučim kao Don Kihot sada) izmene u samim nastavnim planovima. Da li uopšte postoji mogućnost da utičemo na to?

  5. Зар се диктат још увек оцењује? То због оних који ће писати писмо руком на енглеском? 🙂

    Не знам да ли се нешто може учинити. Живо ме интересује чиме се бави Друштво за стране језике, осим осмишљавањем ненормалних тестова за такмичења.

  6. Apsolutno se slažem sa svim što ste naveli. Godinama pričam kako deca završe osmi razred i ne znaju da govore, a da ne pričam da ga mnogi uče još od vrtića. Muka mi je od gramatike i pokušavam da je izbegnem maksimalno jer zaista nema efekta. Nerviraju me i kolege koje uporno daju pismene vežbe u kojima se maltene iživljavaju i uvaljuju "koske", kad je u pitanju gramatika, a kad daju samo reči, onda ne prihvataju sinonime već samo ono što je bilo u knjizi. Ili, zamislite, u trećem osnovne dete mora uz imenicu na engleskom da napiše član. Desi se npr. da sve reči zna, a zbog toga što nema članova dobije dvojku. Užas. Na časovima se najmanje govori engleski. Naravno da nemaju pojma jer nema ni motivacije.Jedini cilj je ocena, mada ih i ona sve manje interesuje. Imala sam problem sa nekim roditeljima u nižim razredima, a onda i sa direktorom. Zamerali su mi što konstantno koristim engleski. A, ja sa decom nikad nisam imala problem, jer ono što ne razumeju uvek mogu da pokažem, odglumim, izgestikuliram. Osim toga, engleski u nižim razredima je nešto što roditelji doživljavaju kao likovno ili muzičko. A da ne pričam da urgencije počinju još u četvrtom. Na testovima se prepisuje, naravno,(u višim razredima). Oni koji se spreme, zaborave to posle deset dana, ako izuzmemo onu šačicu koja uvek sve zna i uči od malena u privatnoj školi. Raspisah se, možda sam i konfuzna. Toliko toga bih da napišem. Znam samo da većina naših kolega radi onako kako ste naveli, ali i mnogo gore. Dosadni smo, suvoparni, bljak – ukoliko ih teramo da uče gramatiku i to svake godine iznova – i opet ne vredi. Nema efekta. Ja insistiram na konverzaciji, zaista. Kad usvoje određeni fond reči i progovore, onda ćemo lako objasniti šta je šta. Radim sve da zavole jezik, da se ne plaše da govore, da im ne lovim greške, jer je cilj, valjda, komunikacija.

  7. Једино се око чланова не бих сложила у неким случајевима. Нема разлога да назив професије од почетка не везују за неодређени члан, музичког инструмента за одређени, као и реке, на пример. Ја бих на томе баш инсистирала. Да увек иде у пакету. Да се тако и учи и проверава.

  8. Niste me razumeli. Govorim o imenicama koje se uče u nižim razredima i gde član često zavisi od konteksta, zatim o hrani npr. gde se uz "ice-cream" npr. može upotrebiti "an" , "the", a i ne mora imati član. Govorim o proverama reči, za koje učenici samo nabubaju to i posle zaborave. Smatram da poznavanje reči treba proveravati recimo kroz "fill in the gaps" gde bi deca npr. izabrala 5 od 7-8 ponuđenih. Osim toga, u 3. razredu, akcenat je na pisanju. Mislim da je suviše rano i da se mnogo razočaraju jer imaju veoma solidan fond, ali ne umeju to i da napišu. Znate ono – jedno slovce pogrešno, reč je netačna. Usmeno se mnogo bolje snalaze. Pismene vežbe su "bauk" za sve. Ja, lično, kad su u pitanju reči, nikada ne dajem prevod (u višim razredima). Tražim da mi objasne značenje, daju sinonim, pišemo primere rečenica. Btw, sad smo prinuđeni da koristimo udžbenike koje nismo želeli, nismo bili zadovoljni njima. Mnogo tu stvari treba promeniti, svi se slažemo, ali nikako da to shvate oni koji o tome odlučuju i koji nikada nisu ušli u učionicu. Još nešto – ako pokušaš nešto sam, ako "odskačeš" odmah si trn u oku. Znate kako sam bila srećna kad mi je neka aktivnost koju sam opisala na jednom seminaru izabrana od ELTE za najkreativniju, a nisam imala pojma da će to neko i čitati. To mi je ipak bio neki dokaz da radim kako treba uprkos žalbama, kritikama i glupim savetima od strane pretpostavljenih.

  9. Што се тиче трна у оку, не знам зашто је то уопште тема за размишљање и зашто се тиме бавите.

    Није лоше везивати члан за именицу ван контекста, јер онда дете учи и да ли је бројива или небројива именица. Не кажем да мора тако, али разумем ако неко жели тако.

    Слажем се да је много боље да ђак бира од понуђених речи, него да мора сваку да напише сам, поготову у 21. веку, у коме ће најчешће куцати на енглеском, са могућношћу аутоматске провере спелинга.

    Што се превођења тиче, ја волим граматику да вежбам и кроз "Преведи реченице на енглески". Мислим да је то одличан начин да ђаци усвоје углављивање граматике у реченицу. Да схвате да кондиционале користе свакодневно, а кроз превод виде и у којим језичким контекстима.

  10. Dobra analiza. Medjutim upucen sam dosta u tematiku i navescu jos jedan od faktora: Prosjecni IQ u Danskoj (i u ostalim skandinavskim zemljama) je za najmanje pola standardne devijacije visi nego u Srbiji. Tih otprilike 7.5 IQ poena se ne cine mnogo, medjutim, ne zaboravimo da je sposobnost usvajanja jezika, u ogromnoj mjeri, upravo funkcija inteligencije. A kao glavni razlog razlika izmedju skandinavaca i balkanaca (ne samo Srbijanaca) jeste zainteresovanost za kulturne produkte koji su na engleskom jeziku. Ja sam vrlo malo engleskog jezika u skoli naucio (djelom do skole, dijelom do mene😅), ali sam u 20 i nekoj, na TOEFL-u postigao 95-percentilni skor. A evo i kako: balkanski TV program i balkanska muzika su mi uvijek bili smrtno dosadni (osim EKV, Laibach i Disciplina Kicme😉) tako da sam filmove i muziku na engleskom gutao kao lud. Tokom studija (psihologija) sam bio nezadovoljan domacom strucnom literaturom, pa sam cesto ucio iz one na engleskom. Druzio sam se dosta sa strancima (radoznalost😇) i studirao jedan semestar na engleskom (erasmus mundus😊). Konacno, moja supruga je rodjena Njemica, i prvih 1.5 god smo komunicirali na engleskom, dok ja nisam dovoljno naucio Njemacki. Dakle, da nije bilo zainteresovanosti za kulturna dobra na engleskom, ja bih: se dosadjivao, bio neobrazovan, bio bih neozenjen, i vrlo vjerovatno nezaposlen. Ako to nije MOTIVACIJA, ja ne znam sta je!🙂

Leave a Reply to Daniela Stošić Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.