Ministre, da li je toplo u Nemanjinoj?

Ministre, da li je toplo u Nemanjinoj?

Jutros sam ušla u hladnu školu.

Ne znam da li je grejana poslednjih nekoliko dana, i ne zanima me.

Ne znam koliko je para na poziciji za energente, i ne zanima me.Znam da smo i đaci i mi promrzli stigli u hladnu školu. I ne bila hladna kad smo imali onoliko vezanih dana sa maksimalnom temperaturom u debelom minusu. Đaci su sedeli pored radijatora sa kapom na glavi i u jaknama. Ne smem ni da zamislim kako im je bilo kad su sa tim istim jaknama posle izašli iz škole i krenuli kući.

Ministre, ne razumem zašto ste baš sada rešili da demonstrirate silu i pokazujete odlučnost? Zašto ste o svemu informisani osim o tome koliko je neodrživa vaša preporuka da se škole u dogovoru sa lokalnom samoupravom same organizuju i dogovore, u opštinama u kojima nije proglašena vanredna situacija? Vi kao ne znate u kakvom inertnom sistemu živimo? Ne znate koliko svaki funkcioner brine da ne bude baš on taj koji će da “talasa”? Da li vi znate ko sve danas vodi opštine? Da li znate da je najvažnije da kada šef pozove, oni kažu da je sve u najboljem redu? Isto kao kada vi pozovete školsku upravu, a ona naše direktore. Isto kao kada samo dva nastanika ne štrajkuju, a iz škole stigne zvaničan izveštaj da je sve u redu i zvoni se na 45 minuta. Zdušno se radi samo na održavanju privida.

Kakva je to farsa od brige oko nadoknađivanja časova?
Šta je tačno od sledećeg nemoguće uraditi:

  • skratiti raspust između polugodišta
  • produžiti školsku godinu za nekoliko dana u junu (osim malim i velikim maturantima koji mogu časove da nadoknade subotom)
  • sažimanje gradiva
  • donošenje jednokratne preporuke da se ocena može zaključiti sa ocenom manje u odnosu na propisani broj?

 

Zemlja bi prestala da se okreće da ste nešto od toga primenili? Propalo bi nam obrazovanje?

 

Uopšte ne govorim o tome da ste u jednom danu odluku obrazložili time da epidemija gripa stagnira, a negde i opada, dok je sutradan objavljeno da je unajveće u zamahu i da je sve više obolelih. Govorim o tome da vam je jutros neko poslao u školu zdravo dete, a da mu se dete kući vratilo prehlađeno. Prehlađene kolege će možda morati na bolovanje, pa ćete plaćati 1,65 nastavnika kada se angažuju nastavnici na zameni. Eto vam mera štednje!

 

Ne govorim ni o tome da su se po prvi put nakon dvadesetak godina neke reke zaledile. Računam s tim da pratite vesti, makar na Pinku. Govorim o tome da sam jutros ispod klupa videla silne tanke patike, a ne vunom postavljene cipele od goveđeg boksa, ili krznom postavljene čizme za šetnju po planini. Samo đaci znaju koliko je njih jutros imalo mokre čarape, jer im je sneg upao u patike po čuvenim očišćenim putevima i trotoarima. Sve što sam mogla da uradim bilo je da đake premestim uz radijatore. Nisam mogla ni kući da ih vratim jer autobus imaju tek kroz nekoliko sati. Ceh su platili najodgovorniji đaci koje je bilo sramota da ostanu kod svojih kuća ako već nisu bolesni. Deca najpoštenijih porodica u kojima je sramota lagati i zabušavati jutros su menjala autobuse po klizavim i i te kako neočišćenim putevima. Dok se vaše kolege iz Vlade slikaju i s osmehom pominju da službe odlično rade svoj posao, moji đaci stavljaju glavu u torbu kad ulaze u šklopocije od autobusa u kojima majstor štedi naftu pa izbegava da uključi grejanje jer mu je gazda tako rekao. Podmićene inspekcije na sve strane, lažljivi predstavnici vlasti koji tvrde da je sve u najboljem redu, svi se prave ludi, a učenicu koja zaradi upalu jajnika sedeći u školi – ko šiša!

 

Svojim đacima sam poručila da ako samo posumnjaju da su malo bolesni, ne dolaze u školu.

Poručila sam im i da ukoliko putuju iz okolnih sela i opština, ne dolaze u školu.

I sve ću im izostanke opravdati, taman se i folirali! Kad može cela zemlja da se folira i da se svi prave ludi, nek se foliraju i oni!

 

U Grčkoj pao sneg – škole ne rade!

U Engleskoj kada sneg poprska puteve- škole ne rade!

Jeste, oni nisu potomci učesnika Igmanskog marša, a mi smo junačine išli peške do škole kroz dva metra snega na mestima gde je raščišćen.

Ili su njima deca važna stvarno, a ne samo na konferencijama za novinare?

 

I na kraju, nadam se da vam je jutros vozač fino ugrejao auto i da se u Nemanjinoj ne štedi na gasu.

I neka vam je na čast što ste baš bili strogi ovom prilikom.
Nadam se da vam je šef zadovoljan.

 

A kad smo kod šefa, evo mu jedne fantomke gratis:

 

16 Responses so far.

  1. Kad god pročitam ili čujem ovako nešto pametno, zapitam se kako završismo s nesposobnjakovićima na čelu! Smučila mi se sopstvena država i sopstveni narod!usput, jedine čizme koje imam pukle su baš juče!

  2. Divan,iskren, tužno istinit tekst o našoj svakodnevnici. Svaka čast! I ja ne mogu da verujem da smo sa pametnim ,iskrenim i ljudima koji promišljaju poput Vas ,završili u ovom brlogu od države.

  3. Draga kolegenice, dugo pratim Vaš blog i mogu samo sa dubokim poštovanjem konstatovati da imate neverovatnu moć da sve ono što većina kolega misli pretočite u odličan i smislen tekst. Hvala Vam!

  4. Draga koleginice, sve sto ste rekli je ziva istina. Skidam Vam kapu na recitosti. Svaka Vam je kao u Njegosa. Nadamo se da ce svaki natrdni ministar,ako ne skolovaniji za svoju funkciju, biti bar humaniji prema nama i djacima.Ali, avaj,nasi snovi ostaju s one strane duge.
    Sa uzivanjem citam Vas blog i
    svaki put mi ulepsate dan.
    Svaka cast!

  5. Treba da iskoristite svoju rečitost, za dobrobit svih nas..Vi ste naša duša, mozak, dobrota, oči i usta..molim Vas budite glasniji…da Vas čuje cela Srbija! Hvala Vam..ulivate nadu

  6. Ако смо спали на то да нам ја будем све наведено, лоше нам се пише.
    Гласније не умем 😉

Leave a Reply to klotfrket Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.