Radnici štrajkuju. A sindikati?

Radnici štrajkuju. A sindikati?

Obradovala me je današnja vest da se broj škola u štrajku povećava. Oprezni neki ljudi – prvo su sačekali da vide da li će išta od štrajka biti. Dok Ministarstvo uporno iznosi neke leve podatke, ne mogu a da se ne zapitam gde su sindikati.

Poznato mi je da sindikalni vrh prolazi neku obuku za delovanje u različitim situacijama. Ako je obuka plaćena članarinom članova sindikata, a verovatno jeste, možda bi trebalo da članovima vrate pare. Izgleda da su loše “đake” slali na obuke. Ništa nisu naučili.

Evo, završio se treći dan štrajka. Prva konferencija za novinare trebalo je da bude još u ponedeljak. Trebalo je obavestiti javnost o masovnosti štrajka, pojasniti onima koji ne rade u prosveti kakvi su to štrajkački zahtevi, objasniti zašto se razlikuju podaci sindikata od podataka Ministarstva; objasniti na koje se sve načine manipuliše statistikom, ali i kako se do podataka dolazi. I to ne da neki portparol izađe sam, nego sva četiri predsednika da budu tu, da odgovaraju na pitanja, da uozbilje priču.

Sva tri dana se informišemo preko društvenih mreža. Neki sindikati čak ni svoje članove nisu počastili običnim obaveštenjem o uspešnosti štrajka. Kad pročitam da u 4 popodne još uvek nemaju tačan podatak o broju škola, muka me uhvati. Kao da svaki okrug ima milion škola. Imaju valjda opštinski rukovodioci sindikata telefon, a imaju valjda i brojeve telefona predstavnika u školama. Kolika je to mudrost i koliki je posao okrenuti nekoliko brojeva i proslediti informaciju centrali?

Da ne govorim o tome koliko su sindikati inertni po pitanju pojačanog rada sa članstvom za vreme štrajka. Gde su obilasci škola, organizovanje tribina, skupova po gradovima, ohrabrivanje kolega, pojašnjavanje zasnovanosti pretnji koje stižu iz Ministarstva i školskih uprava?

Da li naši sindikati rade na dogovoru sa sindikatima ostalih resora u javnom sektoru? Da li planiraju zajedničko delovanje? Makar jedan jedini zajednički skup?


Izostaje još uvek svaka ozbiljna logistika. Zato, sindikati, uozbiljite se malo, da ne bismo i protiv vas štrajkovali! Smenjujte lezileboviće i mutivode. Počnite da radite svoj posao kako treba.

Mi štrajkujemo, ali zbog sebe – ne zbog sindikata. Hvala što ste nas organizovali, hvala što ste uspeli međusobno oko nečega da se usaglasite, što ste nas složno pozvali u štrajk. Ako mislite da je to dovoljno, onda ozbiljno ne kapirate stvari. Napravili ste onaj korak od nule do jedan, a sad se potrudite da ne bude uzaludan.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.