Ministar reče da će se rado baviti izborom direktora?

Ministar reče da će se rado baviti izborom direktora?

E pa, evo mu prilike.

Poštovani ministre, iako je i u postojećem i u budućem ZOSOV-u jasno naglašeno da nema politike u školama, možda bi trebalo da dodate još samo tri reči – “a ni politikanstva”.

U školama širom Srbije, osim što zaposleni na određeno vreme dobijaju liste za kapilarne glasove Srpskoj naprednoj stranci, i što se jedan od predsedničkih kandidata usuđuje da pri otvaranju toaleta i fiskulturnih sala po školama drži političke govore i vređa protivkandidate, dešava se i pojava koja će prosveti nanositi štetu i po završetku ove predizborne kampanje. Šteta će trajati čak i duže od mandata novog predsednika.
Šteta koju loš direktor nanese jednoj školi, traje malo duže.

Da je nemoguće zaposliti se u državnom sektoru bez dobre veze, poznato je godinama.
Da je nemoguće zaposliti se u državnom sektoru bez stranačke članske karte, poznato je poslednjih godina.
Da je danas nemoguće postati tetkica ili domar u školi, ako nisi član Srpske napredne stranke, takođe je poznato. Ali, to nekako sve ide ispod žita.

Međutim, Srbiju je zadesila epidemija nezakonitih i mešetarskih radnji pri izboru direktora škola, koja je sada, u predizbornoj kampanji, postala nepodnošljiva.

Ukoliko kandidat za direktora nije član pomenute stranke, a ima podršku kolektiva, ozbiljnu radnu biografiju, profesionalne uspehe, poštovanje kolega, učenika i roditelja, ne preza se ni od čega da on ipak ne bude izabran.

Čime se sve služe da bi podobnom kandidatu obezbedili direktorsku fotelju?

Prvo se u školi vrši neviđeni pritisak na zaposlene da podršku daju podobnom kandidatu. Taj pritisak podrazumeva prvo “prijateljske” razgovore, sitna obećanja, a onda ucene i otvorene pretnje. Inače, pravo glasa imaju SVI koji su u tom trenutku u bilo kojem statusu zaposlenog – i oni što su na bolovanju, i oni što su na zameni, pa sa punom normom, sa delom norme, na određeno, na neodređeno, u nastavi, van nastave. Ne treba mnogo mašte da se zamisli koliko tu ima prostora za manipulaciju.

U nekim školama direktori u ostavci drugarski pozovu one koji su zainteresovani za kandidaturu, da popričaju s njima i da im kao pomognu, odnosno – “kažu neku lepu reč u opštini”. Ljudi, onako čestiti, pođu od toga da bi oni sami to zaista uradili kolegijalno, pa pristanu da se prijave. Onda kreće hajka na svakog od njih pojedinačno, blaćenje, podmetanje, podmuklo ubacivanje klipova u točkove.

Ako ni jedno ni drugo ne urodi plodom, prelazi se na kršenje procedure.

Jedan od načina je namerno blokiranje sednice Nastavničkog veća u proširenom sastavu, na kojoj bi se zaposleni izjasnili o tome kog kandidata podržavaju. Jednostavno, direktor neće da je zakaže ili čak prekine sednicu ako se stvari ne odvijaju kako je on želeo, i kaže da se nastavak sednice odlaže.

Sledeći način je još zanimljiviji. Nakon što nepodoban kandidat dobije podršku Nastavničkog veća, ne poštuje se procedura na sednici Školskog odbora. Kako Školski odbor čine i predstavnici roditelja i lokalne samouprave, koji često ne poznaju sve kandidate, za svaki slučaj se ne dozvoli da budu upoznati sa svim radnim biografijama i predloženim programima rada. Šta ako neko od “nesvrstanih” bude impresioniran biografijom nepodobnog kandidata za direktora, pa glasa za njega, a jedan glas često presuđuje? To se mora sprečiti! Zato sednica Školskog odbora na kojoj se bira direktor prođe bez predstavljanja kandidata, bez javnog čitanja njihovih biografija, a često i bez čitanja zapisnika sa sednice NV.

Sve od navedenog se dogodilo u konkretnim školama.
Ako ministra zanima u kojim, rado ću ga obavestiti.
Kolege sa impresivnim rezultatima u radu, dorasle direktorskoj funkciji u svakom smislu, verovatno ga neće obavestiti o ovim nepravilnostima, jer se osećaju ljudski poraženo nakon tirade kroz koju su prošli.

Što se javnosti tiče, roditelja pre svega, zamislite kako će voditi škole direktori koji su se ovako dočepali fotelje.

Da li će se takvi direktori ikada voditi interesom đaka i škole pri donošenju odluka?
Da li im možete verovati i poveriti im obrazovanje svoje dece, a tu spada i nabavka užine, odluka o izvođenju rekreativne nastave, ekskurzije, izbor nastavnika koji će predavati vašoj deci?

Ja im ništa ne bih verovala!
Ko je spreman na ovakve gadosti zarad fotelje, biće spreman na sve!
Ko je spreman na zastrašivanje svojih kolega, pre svega je glup. Ne vidi dalje od partijske direktive u predizbornoj histeriji. Ne razmišlja o tome da će i njemu jednoga dana mandat isteći, a hoće.
O, kako hoće.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.