Past Simple Tense

Još jedno ‘simple’ vreme, što znači da u potvrdnom obliku imamo samo glavni glagol sa nastavkom, a u upitnom i odričnom pomoćni glagol DO. Al’ ne lezi vraže! Ovde će nam biti potrebni i nepravilni glagoli. Sorry!

Uvek se osećam glupo kada ovo vreme prevedem sa Prosto prošlo vreme. Pre je jednostavno, nego prosto, al’ ajde. 


Potvrdni oblik

Ukoliko je glagol pravilan, dodamo mu nastavak -ED, (ili samo -d, ako se već završava na E). Ako je nepravilan, koristimo oblik iz druge kolone, koja se i zove Past Simple. O nepravilnim glagolima pročitaj ovde. U tom tekstu je i link ka nepravilnim glagolima razvrstanim u grupe zbog lakšeg učenja. Ovo je lista 50 najčešće korišćenih nepravilnih glagola.

Pravila su ista za sva lica.

Max visited his brother last week.
Molly finished the book yesterday.
I liked that cartoon when I was younger.

Hannah wrote her first novel. (write – wrote)
Sean went to Italy two months ago. (go – went) (Ime se čita Šon)
We saw him last evening. (see – saw)


Upitni oblik

Kod ‘simple’ vremena za upitni i odrični oblik koristimo pomoćni glagol DO – za Present Simple, prezent od DO (do/does); za Past Simple, past tense glagola ‘do’ – DID.
(I glagol DO je nepravilan: do – did – done)

Osim što nam je potreban pomoćni glagol DID treba nam i inverzija. To izgleda ovako:

He played football.
Did he played football?

Kao što vidiš, upitni oblik gradimo po formuli:

Did + subjekat + infinitiv glavnog glagola
 
To znači da čim se u rečenici pojavi DID, sa glavnog glagola se gubi nastavak -ed. Prošlo vreme je na sebe preuzeo pomoćni glagol (zato je ‘did’ a ne ‘do’), pa je glavni glagol ostao bez nastavka za vreme.
 
To isto važi i za nepravilne glagole, samo što njima ne možemo da skinemo nastavak, već ih ‘vraćamo’ u prvu kolonu.
 
She wrote a letter.
Did she write a letter?
 
They bought a house last year.
Did they buy a house last year?
 
 
Odrični oblik
 
Sada kada znamo upitni, odrični ne bi trebalo da bude težak. Opet uvodimo pomoćni glagol DID, na njega dodajemo NOT, a glavni glagol vraćamo u infinitiv (skidamo nastavak, ili koristimo prvu kolonu ako je glagol nepravilan).
 
Subjekat + didn’t + infinitiv glavnog glagola
 
He played football.
He didn’t played football.
 
She wrote a letter.
She didn’t write a letter.


Glagol TO BE

Evo ga opet! Kao i u Present Simple Tense-u, tako i ovde ne poštuje opšta pravila.

Ovo je napravilni glagol: be – was/were – been.

Za Past Simple su nam potrebni oblici WAS I WERE (ne izgovara se /vaz/ i /vr/, nego  /wəz/ i /wə(r)/).

Oblik WAS koristimo za 1. i 3. lice jednine, a WERE za sva
ostala lica.

I was in Switzerland.
You were in Romania.
He/she was in Finland.

          We
          You   were in Hungary.
          They

Lista engleskih naziva evropskih zemalja.

Upitni oblik gradi inverzijom:

Was she in Spain last year?
Were they in a hurry?

Odrični oblik gradi dodavanjem NOT direktno na WAS i WERE.

He wasn’t my teacher.
They weren’t at the hotel yesterday.



UPOTREBA

Ovo je najčešće korišćeno prošlo vreme. Njegova glavna odlika je da se koristi za radnju koja se dogodila u prošlosti. Pri tom najčešće znamo i kada se dogodila. Važno je da je završena i da nema ništa sa sadašnjošću.

Ajmo redom:

1. Koristi se za radnju koja se jednostavno dogodila u prošlosti, zavšila se i nije ni na koji način povezana sa sadašnjim trenutkom.

Shakespeare wrote “Hamlet”.
Leonardo painted the famous “Mona Lisa”.

2. Koristi se za radnju koja se dogodila u određenom trenutku u prošlosti, s tim da je navedeno kada se dogodila. Tada kosristimo priloge za vreme: yesterday, fraze sa last i ago (last + evening, week, month, summer, year; two days, three weeks, five months, seven years + ago), ili godinu ili datum iz prošlosti.

They met in 2007.
We moved here five years ago.
She published her book last year.
He didn’t come to my party last evening.

3. Pitanja tipa “Kada se nešto dogodilo?” takođe postavljamo koristeći ovo vreme.

When did they meet?
When did she publish her book?
When did you move here?

4. Koristi se i za naraciju, odnosno prepričavanje nekog događaja iz prošlosti. Tada obično sve radnje idu u ovo vreme, a ređamo ih hronološki – onim redosledom kojim su se događale.

I met with my friends. We went to the cinema and had a dinner afterwards. I came home really late. My parents were angry because I didn’ call them. We had a quarrel, and I let myself go, I said so many things, things he didn’t know, and I was so rude, so bad…

Poslednju rečenicu sam maznula iz pesme Lize Stensfild 😉

5. Ovo vreme koristimo i kada govorimo o nekim navikama ili uobičajenim radnjama iz prošlosti. Tada rečenica obično počinje sa “Kada sam ja bio mali…”, “Kada smo mi živeli tamo…” i sl. Tim uvodnim When delom objašnjavamo kada smo imali tu naviku. (Deo rečenice sa when se može naći i na kraju.)

When I was a child, we lived near the sea.
When Peter was young, he didn’ like ice-cream.
Ili:
Peter didn’t like ice-cream when he was young.

Ovakve infomacije možemo iskazati i uz pomoć oblika used to i would, ali o tome ću drugom prilikom.


8 komentara

  1. Анониман says:

    blog je odlican! dosta mi je pomogao 🙂 Sve pohvale,samo tako nastavite

  2. Sve pohvale za blog! Samo napred!

  3. Unknown says:

    Hvala sada sam speman za test

  4. klotfrket says:

    Samo napred 😉

  5. Unknown says:

    Na kraju biste trebali staviti link koji vodi na mesto gde ste objasnili used to i would, ali ostalo je sve dobro.

  6. klotfrket says:

    Kako, ako piše da ću o tome drugom prilikom? Buduće vreme.
    Mora da postoji tekst, da bi bilo linka ka njemu.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.