Indirektan govor – uvod i zapovedne rečenice

Indirektan govor – uvod i zapovedne rečenice

Indirektan govor koristimo kada želimo da prepričamo nečije reči. Cilj nam je da prepričane rečenice budu što vernije originalu, odnosno direktnom govoru. 

Zamislimo da je Pera rekao Miši: “Video sam tvog brata juče”.

Pogledajmo sada dve verzije prepričavanja ove rečenice. U prvoj verziji sam se držala originala, a u drugoj sam unela neke izmene:

1. Pera je rekao Miši da je video tvog brata juče.
2. Pera je rekao Miši da je video njegovog brata prethodnog dana.

Kojom rečenicom sam vernije prenela značenje Perine izjave? Drugom, naravno, jer je iz nje jasno da je video Mišinog brata, dan pre nego što je to rekao Miši. 

Peter: “Misha, I saw your brother yesterday.”
Peter told Misha that he had seen his brother the day before.
 
Da bismo sve verno preneli ne treba da verno zadržimo sve reči, već da izmenimo sve što treba dok značenje ne postane savršeno jasno i verno značenju originalne rečenice.
 
Pre nego što vam to objasnim, zadržaću se na prepričavanju zapovednih rečenica (naredbi i zabrana), jer kod njih nema velikih promena.
 
ZAPOVEDNE REČENICE (Imperatives)
 
Naredbe su u potvrdnom, a zabrane u odričnom obliku. 
“Otvori prozor!”
“Nemoj da otvoriš prozor!”

Da bismo prepričali naredbu dodajemo TO i to je jedina izmena koju vršimo. To izgleda ovako:

Teacher: “Open the window!”
Teacher told us TO open the window.

Podvukla sam “told us”. Kada prepričavamo, govorimo o nečemu što je izrečeno u prošlosti i zato je taj uvodni glagol najčešće u Past Simple Tense-u.

Posle uvodnog glagola (reporting verb) TELL (u prošlom vremenu told), uvek moramo napisati i kome je rečeno i zato kažemo He told us, He told Mary, She told her brother, itd.

Da bismo prepričali zabranu, koja je u odričnom obliku, koristimo NOT TO, dok odrični oblik NE zadržavamo:

Teacher: “Don’t open the window!”
Teacher told his students NOT TO open the window.

I to je to!
Piece of cake, što bi rekli Englezi.


Možda nije loše znati da osim uvodnog glagola tell, možemo koristiti i neke druge glagole, poput ask, invite, order i slično. Koji ćete glagol odabrati, zavisi od smisla rečenice.

Father: “Pass me the salt, please!”
Father asked me to pass him the salt.
(Otac me je zamolio da mu dodam so.)

Mrs Smith: “Come in, please!”
Mrs Smith invited us to come in.
(Gospođa Smit nas je pozvala da uđemo.)

Police officer: “Turn around!”
Police officer ordered him to turn around.
(Policajac mu je naredio da se okrene.)




2 Responses so far.

  1. Da li mi mozete odgovoriti na par nedoumica (izvuceno iz jedne zbirke): 1.teacher told us To open the window. kako znamo da je US da li moze da ide i teacher told ME To open the window? Ovo sledece je iz jedne zbirke
    2.He said : "this is a nice day for us" da li treba ovako He said that that was a nice day for them. da li ide 2 puta that zbog this?
    3.He said: " i thought she was married" da li je resenje he said that he had thought she had been married.
    4.he asked: "what was your address last year?" da li ide sa had been my address ili had my address been ili moze bilo kako?

  2. 1. Ne možemo da znamo, ali nastavnik se obično obraća odeljenju. Ako se obrati nekome pojedinačno, obično mu pomene ime.
    2. Može da ide dva puta THAT jedno do drugog. Ono prvo THAT kojim se uvodi izjavna rečenica, često se izostavlja u govoru. Knjiški i strogo po pravilima treba dva THAT u ovakvoj rečenici, koja počinje sa IT.
    3. Tačno.
    4. Kada prepričaš pitanje na kraju je tačka, a ne znak pitanja, tako da ne sme da bude inverzije. Znači, ispravno je: He asked me what my address had been the year before.
    Mora prvo subjekat posle WHAT, a to je "my address".

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.