Zašto sa decom ne sme svako da radi – slučaj Zorana Šumadinca

Zašto sa decom ne sme svako da radi – slučaj Zorana Šumadinca

Aranđelovc je decenijama bio poznat širom stare Jugoslavije po Smotri “Mermer i zvuci”. Na toj Smotri su svetski poznati skulptori izrađivali svoja dela u belom venčačkom mermeru, dok su najbolji keramičari stvarali savremenu umetničku keramiku. Prateći program Smotre činila su izuzetna scenska ostvarenja iz oblasti pozorišta, umetničke muzike, baleta, opere, koja su izvođena u Sali kneževa hotela “Staro Zdanje”, ili na Otvorenoj sceni Parka Bukovičke banje. Ova umetnička smotra je decenijama bila rame uz rame sa Dubrovačkim letnjim igrama i Ohridskim letom.

Veliki broj skulptura se i dalje može videti u Parku Bukovičke banje, u centru Aranđelovca, dok se Zbirka savremene umetničke keramike čuva i, onoliko koliko prostorni kapaciteti dozvoljavaju, izlaže u Narodnom muzeju ovog grada.

 

Čemu ovakav uvod, i kakve veze on ima sa decom?

Znamo ko je devedesetih krenuo da se uvlači podmuklo i perfidno u živote napaćenog i osiromašenog naroda. Znamo kako je krenula pinkoizacija, kako se razvijala i kako danas cveta. Kulturnom holokaustu Željka Mitrovića pridružila su se i sve manja izdavanja za kulturu. Kvalitet više nije bilo merilo, pa smo morali da se zadovoljimo onim za šta je bilo para. Tu sudbinu je doživela i Smotra “Mermer i zvuci”, hotel “Staro Zdanje” je u međuvremenu nemarom svih vlasti ruiniran, u svetskim razmerama značajna Zbirka savremene umetničke keramike nema gde da se izloži, a i depoi u kojima se čuva nisu odgovarajući. Jedino bele skulpture odolevaju svim promenama i šepure se u najvećoj galeriji skulptura pod otvorenim nebom u Evropi.

Dobro, a gde su tu deca?

Deca u manjim sredinama, poput Aranđelovca, nemaju ni približno onoliko sadržaja i aktivnosti koliko ih imaju njihovi vršnjaci u većim gradovima. Gostuju dečje pozorišne predstave, periodično se organizuju neke manifestacije, ima nekoliko sportskih klubova, Muzej organizuje radionice, biblioteka takođe, ali je sve to u mnogo manjoj meri nego što je u velikim gradovima. Logično je da se roditelji, u takvim uslovima, obraduju svakoj novini i mogućnosti da razvijaju talente svoje dece.

 

Kad ono – jadac!

Tako je bilo i kada je sa radom počela privatna škola glume “Art”.
Roditelji su sa puno poverenja svoju decu poslali da glume.

“Art” je onda odlučio da po treći put organizuje Festival zabavne muzike, za koji sama organizatorka kaže da je ove godine posvećen deci. Dalje navodi da će ga otvoriti jedan dečji hor, da će zatim polaznici škole glume recitovati, pevati, pa će se talentovani mladi pevači predstaviti u revijalnom delu festivala, a na kraju će ih sačekati gost iznenađenja:

 

 

Da, Zoran Šumadinac!
Estradna pojava koja je otelotvorenje šunda i hodajuća pokazna vežba sunovrata sistema vrednosti u Srbiji!

 

Opštinu, naravno, ne zanima.

Deo Aranđelovčana se pobunio, nazvavši ovaj čin zločinom nad decom.
Opštinska vlast se pravi luda, jer oni su “samo dali odobrenje da se Otvorena scena koristi za potrebe festivala”. Rukovodstvo je trenutno u Rumuniji. Odvezli se tamo, po običaju, automobilom koji je donacija deci sa posebnim potrebama! Što bi još razmišljali o deci bez posebnih potreba.

Organizatorka drsko objašnjava da Zoran Šumadinac dolazi jer su deca to tražila, pa se čak i podsmeva pobunjenim građanima prozivajući ih da ni ne znaju šta im deca slušaju.

Tako dolazimo do dela:

 

Zašto sa decom ne sme svako da radi?

Deca su najosetljivija kategorija jednog društva.
Rad sa decom oblikuje buduće nosioce svih društvenih aktivnosti.
Po prirodi su u tom uzrastu najpodložniji manipulacijama, najpovodljiviji, ali i najranjiviji.
Internet tu nije dobar saveznik roditeljima. Ni najbolji roditelj ne može da iskontroliše baš sve sadržaje dostupne detetu. Ono što deca ne vide u svojoj kući, i dalje mogu videti kod druga, ili na telefonu vršnjaka na velikom odmoru. Od ogromnog je značaja detetu u kući stvarati i razvijati pravi sistem vrednosti, razgovarati i analizirati najrazličitije pojave koje su mu dostupne, pa i Zorana Šumadinca, ako treba. Detetu treba pomoći da razvija kritički odnos prema svetu koji ga okružuje, treba mu pažljivo i strpljivo razvijati muzički ukus, ljubav prema knjizi, manire…

U najboljoj nameri roditelj će svoje dete poveriti drugim odraslim osobama, koje će sa njim raditi, razvijati mu talente, pomagati da ovlada novim veštinama. Pri tom će roditelj krenuti od pretpostavke da ako dete upiše u bilo kakvu “školicu”, poverava ga pedagozima stručnim za taj rad. A onda će naići na školicu koja ne nalazi ništa sporno u dovođenju Zorana Šumadinca pred decu. Naići će na školicu koja smatra da je valjan argument to što su deca baš njega tražila. Naići će na pedagoga ili “pedagoga” koji pojma nema, i nimalo se ne razume u ono o čemu govori. Naići će na najjeftiniji populizam, besprizorno podilaženje lošem ukusu, potpuni promašaj kada je u pitanju misija bilo koga ko se predstavlja kao “školica” ili organizator programa za decu.

Nije uopšte neophodno da budeš pedagoški kvalifikovan da bi znao na koliko je nivoa pogrešno dovesti pojavu “Zoran Šumadinac” pred decu. Ne treba biti ni pedagoški obrazovan da znaš da se deci ne daje sve što žele. Mogu poželeti i pištolj, zar ne?

Zato, dragi roditelji, pažljivo promislite pre nego što decu nekome poverite.
Ne dozvolite estradizaciju detinjstva svoje dece.
Postoje stvari na koje ne možete uticati, ali na ovo i te kako možete.

Događaj koji je mogao da bude divno osveženje na današnji vreo dan, večeras će se preobraziti u paradu najgoreg kiča, besprizornog vrckanja i sramotne bezvrednosti muzike izvođača kome je mesto samo u objektu zatvorenog tipa, sa zvučnom izolacijom. Do toga će doći jer to nije imao ko da spreči. Opštinsko rukovodstvo se pokazalo krajnje nezainteresovano za ovu bruku, a onaj ko upravlja korišćenjem Otvorene scene je bez ikakve ozbiljnosti potpisao ugovor.

Scenu na kojoj su nastupali vrhunski umetnici sa svih kontinenata, večeras ovaj grad ustupa pojavi koja obesmišljava ne samo kulturu i umetnost, već i sve napore da u ovom nenormalnom društvu deca odrastaju koliko-toliko normalno.

 

Rodilji, imajte bar toliko obraza da, nakon dela programa u kome vam deca učestvuju, napustite događaj.
Ne dozvolite da vam to rade deci!

 

A ova sramota i bruka Aranđelovca će svakako ostati zauvek.

4 Responses so far.

  1. Pozdrav gospođi /gospođici LJubinki Bobi Nedić, svaka igovorena reč joj je zlata vredna. Ostaje mi jedino da se pridružim kritici koja je upućena čelnicima, meni dragog i mog grada Aranđelovca. Ovo nikako nisu smeli da dopuste.

  2. Ovaj čovek je kao pojava odraz opšte propasti kulture kod nas.Kao redovan gost Bukovičke banje sablaznuta sam ovakvim,,kulturnim dešavanjima” i moram da konstantujem da su kulturna dešavanja u gradu pod Bukuljom odavno izgubila i na kvalitetu i na kredibilitetu.

    • Ne bih se u potpunosti složila.
      Ovo jeste bio neviđeni skandal i velika sramota. Ali, na Smotri i dalje povremeno naiđe vanserijski događaj, imamo dobar filmski repertoar, književne večeri, pozorišni festival, festival knjige… Nema baš svakog dana, nije baš sve visokog kvaliteta, ali daleko od toga da je kultura sasvim umrla.

Leave a Reply to Milica Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.